Sanjin Baković: Trebaju li se Neovisni za Hrvatsku priključiti platformi Hrvatskih suverenista?

Pin It

Nalazimo se u izbornoj godini jer u svibnju 2019. godine održavaju se izbori za EU parlament. Preuzimanjem HDZ-a od strane Andreja Plenkovića promtno je demontirana platforma Domoljubne koalicije sa kojom je HDZ u vrijeme Tomislava Karamarka ostvario pet pobjeda u nizu nakon ostavštine Sanader - Kosor i poraza HDZ-a na parlamentarnim izborima 2011. godine.

Razvrgavanjem Domoljubne koalicije HDZ pod vodstvom Andreja Plenkovića na prijevremenim parlamentarnim izborima 2016. godine osvojio je 75.000 glasova manje u odnosu na redovne parlamentarne izbore iz 2015. godine.

Skretanjem HDZ-a u lijevo i sklapanjem koalicije sa neprirodnim koalicijskim saveznicima odnosno Vrdoljakovim HNS-om i Pupovčevim SDSS-om te suradnja sa bivšim Milanovićevim ministrima i najbližim suradnicima koji održavaju vladajuću saborsku većinu i Vladu RH omogućeno je stvaranje suverenističkih snaga na desnom spektru. S jedne strane, imamo Neovisne za Hrvatsku koje zastupaju Zlatko Hasanbegović, Bruna Esih i general Željko Glasnović, dok s druge strane, sa jučerašnjim danom afirmirana je platforma Hrvatskih suverenista odnosno HKS koji predstavljaju Ruža Tomašić i Predrag Mišić i HRAST koji predstavljaju Hrvoje Zekanović i Ladislav Ilčić, a jači su za predstavnike referendumskih inicijativa odnosno za generala Željka Sačića i dr.

Ako tražimo odgovor na pitanje trebaju li se Neovisni za Hrvatsku priključiti platformi Hrvatskih suverenista u kontekstu dosadašnjih izbornih rezultata i preferencija dolazimo do zaključka da su Neovisni za Hrvatsku potrebniji Hrvatskim suverenistima nego Hrvatski suverenisti Neovisnim za Hrvatsku.

Naime, nakon uspješno odrađenog kratkotrajnog mandata u Karamarkovoj Vladi bivši HDZ-ov ministar kulture Zlatko Hasanbegović etablirao se na desnici i opravdao mandat u Hrvatskom saboru u drugoj izbornoj jedinici na parlamentarnim izborima 2016. godine kada je osvojio 11.898 preferencijalnih glasova, dok Bruna Esih sa desetog mjesta u prvoj izbornoj jedinici uz pomoć 10.500 preferencijalnih glasova ušla je u Hrvatski sabor preskočivši aktualnog ministra MUP-a Davora Božinovića ostavivši ga kratkih rukava. Iako su im znali spočitavati da su mandate u Hrvatskom saboru dobili zahvaljujući listi HDZ-a iz Neovisnih za Hrvatsku dokazali su im suprotno jer Bruna Esih na lokalnim izborima 2017. godine u utrci za gradonačelnika/icu Grada Zagreba pobijedila je HDZ-ovog Dragu Prgometa budući da je osvojila 36.211 glasova u odnosu na 18.478 glasova koliko je osvojio Drago Prgomet.

Nadalje, da su Neovisni za Hrvatsku prepoznati i šire od Grada Zagreba dokazali su i na izborima za MO Grada Zadra kada su samostalnim izlaskom osvojili 20 vijećničkih mandata u 12 mjesnih odbora na temelju 19% glasova građana Grada Zadra odnosno na osnovu 12.5% ukupno osvojenih glasova. Dokazali su da su jači od SDP-a u Gradu Zadru koji je osvojio 15 mandata. 

 Međutim, ako promatramo rezultate preferencijalnih glasova na parlamentarnim izborima 2015. godine HRAST-ov Hrvoje Zekanović osvojio je 1.983 preferencijalnih glasova i nije ušao u Hrvatski sabor, dok 2016. godine dolazimo do podatka Hrvoje Zekanović na listi HDZ-a osvojio je 2.015 glasova. U suštini Hrvoje Zekanović može zahvaliti Andreju Plenkoviću na visokom mjestu na listi za Hrvatski sabor i njegove aktivnosti u Hrvatskom saboru. Na lokalnim izborima 2017. godine u Šibensko kninskoj županiji u utrci za Župana koalicija HRAST - HKS osvojila je 1.915 glasova, dok im je lista za skupštinu bila još slabija. Ujedno na parlamentarnim izborima 2015. godine HRAST-ov Ladislav Ilčić u trećoj izbornoj jedinici osvojio je na HDZ-ovoj listi 2.930 preferencijalnih glasova, dok je Ruža Tomašić na istim izborima u desetoj izbornoj jedinici osvojila 1.424 preferencijalnih glasova i iza odstupila sa mjesta predsjednice HKS-a te najavila povlačenje iz politike.

Svrsishodno dostupnim relevantnim izbornim podacima u potpunosti je razumljivo stajalište Neovisnih za Hrvatsku kada ističu da žele testirati vlastitu snagu samostalnim izlaskom na nadolazećim EU parlamentarnim izborima u svibnju 2019. godine.

Uostalom, na ruku im ide i ispitivanje javnog mnijenja, jer prema ispitivanju javnog mnijenja od strane CroElectro agencije 2X1 komunikacije u siječnju 2019. godine Neovisni za Hrvatsku osvajaju 8.56% glasova na izborima za EU parlament, a što je ekvivalent od 1 mandata za EU parlament, dok HRAST i HKS sa osvojenih 2.21% ne prelaze izborni prag.

Dakle, možemo konstatirati da su Neovisni za Hrvatsku na desnici etablirani i tendencija rasta se nastavlja što dokazuju izborni rezultati i ankete, dok HRAST i HKS tek trebaju dokazati na nadolazećim EU parlamentarnim izborima jesu li poentirali na temama protiv Istanbulske konvencije ili protiv Marakeškog sporazuma u slučaju da ne dođe do koalicije sa Neovisnim za Hrvatsku, jer ne zaboravimo da su Neovisni za Hrvatsku također bili protiv istih inicijativa. 

Kada je riječ o MOST-u prilikom ratifikacije Istanbulske konvencije u Hrvatskom saboru njihov Klub bio je podijeljen sa 7 glasova PROTIV, a 6 glasova ZA, dok su se protiv Marakeškog sporazuma protivili, ali nije bilo rasprave i izglasavanja pa se nije mogla uočiti stvarna slika podijeljenosti. Potrebno je istaknuti da će svi navedeni računati na isti bazen glasova kao i HDZ pa je gotovo nemoguća misija da će Andrej Plenković ponoviti 6 mandata koliko je osvojio Karamarkov HDZ 2014. godine.

Za osvojiti jedan mandat na izborima za EU parlament potrebno je imati cca 65.000 glasova ukoliko će izlaznost biti na razini 2014. godine kada je iznosila 25.12% kako vam D”Hondtova metoda ne bi oduzela rubni mandat i dodijelila relativnom pobjedniku izbora. 

Promatrajući širi kontekst i vodeći se logikom kojom se vodio bivši predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko prilikom okupljanja Domoljubne koalicije kako ne bi došlo do disperzije glasova na desnici lideri suverenističkih opcija trebaju dobro promisliti prije hoće li izaći na izbore samostalno i testirati vlastitu snagu ili će zajedničkim snagama pokušati osvojiti dva mandata i pokazati javnosti da su prerasli dječje bolesti. Ujedno izbjegla bi se pomisao gubitka mandata radi D”Hondtove metode.

Najbolji primjer koliko je svaki glas bitan moglo se vidjeti na predsjedničkim izborima RH kada je Kolinda Grabar Kitarović u drugom krugu osvojila 50.76% glasova, a Ivo Josipović 49.24% glasova, a upravo će izbori za EU parlament biti jedna izborna jedinica kao što su bili i predsjednički izbori. Drugim riječima za Zlatka Hasanbegovića moći ćete preferencijalno glasati u svim izbornim jedinicama diljem Republike Hrvatske.

Zamislite na istoj platformi odnosno izbornoj listi Zlatka Hasanbegovića, Brunu Esih, Željka Glasnovića, Hrvoja Zekanovića, Ladislava Ilčića, Ružu Tomašić, Predraga Mišića i Željka Sačića. Uvjeren sam da bi se našlo mjesta za pojedince koji ne pripadaju lijevo liberalnom HDZ-u poput Ivana Penave i Steve Culeja u slučaju da se odluče napustiti HDZ ili isključenog aktualnog bivšeg HDZ-ovog župana Darka Milinovića, a mjesta bi bilo i za HSP-ovog Karla Starčevića ili Vlatku Vukelić iz redova HSP AS. Ne treba zaboraviti niti bivšu isključenu HSS-ovku Marijanu Petir koja je osvojila 42.683 preferencijalnih glasova na izborima za EU parlament na HDZ-ovoj listi 2014. godine. Meni je jasno da postoji mogućnost da Ruža Tomašić na zajedničkoj platformi poentira i na temelju preferencijalnih glasova osvoji mjesto u EU parlamentu kao što je to učinila 2014. godine kada je na listi HDZ-a osvojila 107.206 preferencijalnih glasova, no mišljenja sam da to nije krucijalan problem jer je vlastiti mandat opravdala u EU parlamentu.

Kada bi hrvatska javnost imala takvu listu na pladnju dobili bi spoj superiornosti i intelektualne nadmoći koju posjeduje Zlatko Hasanbegović s kojim u Hrvatskom saboru nitko ne može debatirati jer do izražaja dolazi njegov akademski i znanstveni pristup koji mnogi u Hrvatskom saboru ne posjeduju jer za razumjeti njegov vokabular potreban im je rječnik stručnih riječi. Na spoj superiornosti i intelektualne Hasanbegovićeve nadmoći nadovezala bi se domoljubna i zapaljiva retorika Ruže Tomašić koja je svojim vlastitim govorima žarila i palila na HDZ-ovim skupovima 2014. godine, dok bi Hrvoje Zekanović bio idealan kandidat za odašiljati poruke prosječnom desnom biračkom tijelu, a u sinergiji sa Ladislavom Ilčićem za potporu u crkvenim krugovima. Kada je riječ o generalima Željku Glasnoviću i Željku Sačiću te hrvatskom branitelju Predragu Mišiću idealni bi bili za doprijeti do braniteljske populacije, dok bi se Bruna Esih osjećala zaštićeno među svima navedenima i uz jednu profinjenost i damsku crtu pokušala bi doprijeti do ženskog biračkog tijela i onih koji u njoj vide drugačiju crtu od navedenih, kao i ideološku i istraživaču domenu djelovanja koja je bliska Zlatku Hasanbegoviću. Ne treba posebno naglašavati njezin uspjeh na lokalnim izborima 2017. godine.

Što god na kraju odlučili ne zaboravite jedno da je Tomislav Karamarko žrtvovao mjesto predsjednika Vlade RH radi ucjena MOST-a nakon pet pobjeda HDZ-a u nizu kako bi skinuo s trona Zorana Milanovića nakon Ive Josipovića, a što je jedno mjesto u EU parlamentu u odnosu na mjesto predsjednika Vlade RH. Ionako ne možete svi sjediti u istom tijelu, već se netko mora ostati boriti i u Republici Hrvatskoj. Stoga, izvucite pouke iz Karamarkove žrtve za domovinu i imajte na umu da se ne povezuju bez razloga suverenisti u Francuskoj, Njemačkoj, Austriji, Italiji, Mađarskoj, Poljskoj, Češkoj, Slovačkoj i  Sloveniji kako bi se suprostavili globalistima čije stavove zastupa i Plenkovićev HDZ.

Sanjin Baković dipl.ing.