Sanjin Baković: Karamarko je štitio nacionalne interese, a u RH ga i dalje progone za “potencijalni” sukob interesa

Pin It

Umjesto da se u “Lijepoj našoj” ispred pravosudnih tijela utvrdi tko je glavni krivac što je Republika Hrvatska uplatila MOL-u 14.5 mil € odnosno 108 mil. kuna za izgubljenu arbitražu u Ženevi u slučaju INA - MOL i pozove na političku i moralnu odgovornost pojedinace koji su nas brifirali putem mainstream medija kao i one koji su izdaju nacionalnih interesa zloupotrijebili u svrhu političkih obračuna putem puča u redovima HDZ-a zamjenom teze i manipulacijom javnog mnijenja ponovno se nameće teza o Karamarkovom “potencijalnom” sukobu interesa.

Svrsihodno tome HDZ-ovci jedan po jedan nameću tvrdnju da je u Hrvatskoj nikad bolje po napucima bivšeg Josipovićevog PR stručnjaka  i hvale dvije briljantne pobjede Andreja Plenkovića, a pritom zaboravljaju tko je uspostavio temelje sa pet pobjeda u nizu te prešućuju javnosti kako je upravo pobjednik svih izbora žrtvovan radi “potencijalnog” sukoba interesa iako određeni HDZ ovci zbore da se izbornika ne mijenja dok pobjeđuje da bi se unutarstranačkim pučem postavilo aktualnog predsjednika HDZ-a prema načelu jedan član - jedan kandidat. Dok je kritizirao izbor Davora Šukera na mjesto predsjednika HNS-a Andrej Plenković zaboravio je da je upravo on kao jedini kandidat izabran za predsjednika “začahurenog” HDZ-a koji je izgubio nacionalni sjaj odlaskom Tomislava Karamarka. Da su pobjede bile briljantne ne bi nam trebali u koaliciji Milorad Pupovac, Ivan Vdoljak i Tomislav Saucha koji su do jučer činili sve da HDZ izgubi izbore.

Koliko god HDZ-ovci hvalili Andreja Plenkovića moraju znati da on nikada neće imati legitimitet kao što ga je imao Tomislav Karamarko koji je bio zadnji legitimno izabran predsjednik HDZ-a koji je pobijedio na unutarstranačkim demokratskim izborima između pet kandidata, a uz to porazio je i aktualnog predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića i to dva puta. Prvi put Andrej Plenković poražen je u tandemu s Jadrankom Kosor, a drugi put jer se uplašio kandidirati kada je Tomislav Karamarko po drugi puta izabran za predsjednika HDZ-a, već je čekao trenutak puča kada su Tomislava Karamarka izdali najbliži suradnici. 

U suštini Čuljkove riječi kako Andrej Plenković ima jednoglasnu potporu Predsjedništva HDZ-a i Nacionalnog vijeća HDZ-a pandan su floskulama Brkića kada je javnost uvjeravao u plebiscitarnu podršku Tomislavu Karamarku pa istoga opozvao.

Nažalost, medijski linč nad Tomislavom Karamarkom provodi se iako ga nema u visokoj politici, ali ne na način da se javnosti apostrofira kako  je jedini bio relevantan faktor u smislu zaštite nacionalnih interesa RH koji je javnost upozoravao na crni scenarij u slučaju izgubljene arbitraže, već u Hrvatskoj znači štititi nacionalne interese biti obješen na stup sama i osuđen za “potencijalni” sukob interesa. Analogno tome uporno se nameće teza kako je Ana Karamarko surađivala s MOL-om odnosno Jozom Petrovićem, a zatvara se oči ispred presude kako HRT na temelju obznanjenih ugovora nije dokazao na Općinskom sudu u Zagrebu da je supruga bivšeg prvog potpredsjednika Vlade RH i predsjednika HDZ-a surađivala s MOL-om.

Ovog puta ulogu “Povjerenstva za odlučivanje sukoba interesa” preuzeo je Visoki upravni sud koji je potvrdio presudu povjerenstva koje je imenovao Zoran Milanović uz pomoć bivše SDP-ove saborske većine. U odnosu na oživljavanje mita o Karamarkovom “potencijalnom” sukobu interesa kojeg su mainstream mediji prenijeli gotovo kao glavnu vijest u javnom medijskom prostoru iako je odluka Visokog upravnog suda donesena 30. studenog 2017. godine vijest da je Republika Hrvatska uplatila 108 mil. kuna za izgubljenu arbitražu MOL-u prenesena je sramežljivim tonom bez slike gdje niti jedan medij nije istaknuo kako je Tomislav Karamarko bio u pravu budući da je njegovim rušenjem politički establishment oštetio vlastitu državu za 14.5 mil. €.

Da vrijednosti u društvu nisu nametnute na krivim temeljima, da mediji ne služe za politički progon pojedinaca koji se ne uklapaju u domenu djelovanja kadrova koji imaju poveznice sa strukturama iz bivše države, da pravosuđe u Hrvatskoj nije kontradiktorno Tomislav Karamarko bio bi proglašen nacionalnim herojem jer je štitio interese RH, a ovako smo svjedoci da će sudski epilog dobiti završetak na Ustavnom sudu RH odnosno Europskom sudu za ljudska prava  u Strasbourgu ukoliko odluka Ustavnog suda RH bude nepravedna. 

Zamislite koincidencije u hrvatskom pravosuđu koju možemo promatrati kroz dva primjera odnosno s jedne strane, HRT je izgubio presudu budući da nije dokazao suradnju Ane Karamarko s MOL-om na Općinskom sudu u Zagrebu, a s druge strane Visoki upravni sud potvrdio je odluku političkog povjerenstva kojeg je imenovala bivša SDP-ova saborska većina. U životu ništa nije slučajno kao niti rušenje Tomislava Karamarka na “potencijalnom” sukobu interesa na vrhuncu političke moći kao i vrijeme javne objave presude Visokog upravnog suda u trenucima nakon što se Tomislav Karamarko odlučio na povratak u visoku politiku. 

S obzirom da je Ustavni sud politički sud jer ustavne suce imenuje politika odnosno konsenzus HDZ-a i SDP-a u Hrvatskom saboru logika stvari nalaže kako je Tomislav Karamarko ispravno postupio kada je unaprijed najavio traženje pravde na Europskom sudu za ljudska prava, jer najbolji je primjer nepravednog suđenja u Republici Hrvatskoj bio prema bivšem premijeru RH Ivi Sanaderu gdje su arbitri u Ženevi ustanovili kako je ključni svjedok bio u potpunosti nepouzdan, snimka montirana, a sudac pristran. Stoga kako je onda moguće vjerovati u odluku Dalije Orešković odnosno u odluku Visokog upravnog suda, a da nije riječ o političkom progonu na osnovu verbalnog delikta bivšeg lidera koji je štitio nacionalne interese?!

Kako je moguće da je Martina Dalić i dalje potpredsjednica Vlade RH i resorna ministrica, a prekršila je zakon o sukobu interesa  jer u poreznoj kartici nije prijavila sva primanja svoga supruga odnosno bonusa od 168 tisuća kuna? Bez medijskog linča i moralne odgovornosti kažnjena je sa 6000 kuna oduzimanjem od plaće. Jel joj pala glava s ramena u Vladi RH jer je zatajila suprugova primanja u sklopu bonusa u INI kao što se Karamarkovu stavilo na pladanj lešinarima u političkom smislu? 

Sada moralne vertikale ne vidi da je stranka postala taoc hodajućih sukoba interesa kao kada im se priviđao “potencijalni” sukob interesa u slučaju Tomislava Karamarka.

Andrej Plenković pozivao je Tomislava Karamarka na ostavku, a Gordana Jandrokovića nagradio je mjestom predsjednika Hrvatskog sabora iako je isti također poput Martine Dalić prekršio Zakon o sprečavanju sukoba interesa jer je svoj udio u privatnom poduzeću od oko 55 posto prenio na svoga oca, a prema zakonu upravljačka prava se ne smiju prenositi na rodbinski povezanu osobu te je kažnjen sa 6000 kn.

Treba li spominjati povredu Zakona o sprečavaju sukoba interesa bivšeg ministra iz Vlade Jadranke Kosor koji je u vrijeme Andreja Plenkovića postao predsjednik Uprave kutinske Petrokemije, a u više navrata prijavio je manje površine objekata i zemljišta u vremenu od 2011. do 2015. godine. Budući da se radilo o velikom nesrazmjeru između stvarnog i prijavljenog stanja što se nije moglo smatrati greškom Đuro Popijač kažnjen je sa 12000 kn.

Upravo na tragu Karamarkove konstatacije koju sam argumentirao prethodno navedenim primjerima dnevno smo bili informirani o utvrđenim sukobima interesa mnogih dužnosnika i o visinama novčanih kazni koje su im određene. Za razliku od njih Tomislavu Karamarku nikad nije određena nikakva kazna za “potencijalni” sukob interesa. Zašto? Odgovor je jednostavan! Zato što sukoba interesa nikada nije bilo za razliku od niza drugih dužnosnika koji su novčano kažnjeni, a obnašaju dužnosti bez da se nad njima vrši medijska hajka i prisiljava ih se putem javnog linča na ostavku.

Dakle, na kraju se postavlja niz retoričkih pitanja poput zašto se zatvaraju oči ispred ključnog argumenta kako je Ana Karamarko otkazala suradnju s Jozom Petrovićem prije nego li je Tomislav Karamarko ušao u Vladu RH i postao prvi potpredsjednik Vlade RH? 

Zašto se osporava mišljenje bivšeg visokog HDZ-ovog dužnosnika u skladu s navedenim dužnostima koje nikada nije provedeno u odluku na sjednicama Vlade RH već se raspravljalo na neformalnom sastanku? 

Zašto nitko ne želi pogledati u presudu izgubljene arbitraže i donijeti zaključak kako je Tomislav Karamarko štitio nacionalne interese samo su neka od pitanja na koja hrvatska javnost u RH još nije dobila odgovore?! 

Kako za sada stvari stoje ukoliko ispred pravde zatvori oči i Ustavni sud RH trebati će nam arbitri kao i u slučaju arbitraže INA - MOL koji su ustanovili pristranost sudaca, nevjerodostojne svjedoke i montirane snimke, ali ovog puta da nam dokažu na Europskom sudu za ljudska prava  u Strasbourgu kako je Tomislav Karamarko bio žrtva nepostojećeg sukoba interesa jer je štitio nacionalne interese RH što je dokazala izgubljena arbitraža INA- MOL u Ženevi. Žalosno je to što u Republici Hrvatskoj nevini moraju dokazivati da su nevini, a oni što su kažnjeni sa novčanim iznosima radi povrede Zakona o sprečavanju sukoba interesa nagrađeni su sa novim dužnostima u Hrvatskom saboru i Vladi RH. Hoće li Republika Hrvatska doživjeti novu međunarodnu sramotu u smislu pravosuđa vrijeme će pokazati upravo na slučaju Tomislava Karamarka ukoliko Ustavni sud RH ne presudi u njegovu korist i odbaci nepostojeći sukob interesa.

Sanjin Baković dipl.ing.